Cemu tolika zaprepascenost zbog odluke vaseg prijatelja? Pa to je divno (po meni),to sto on ima sredjen zivot(po vama) ne mora da znaci da njega cini srecnim i ispunjenim. Zelje se razlikuju, sta ako je to njegov put, pa svi imamo svoju sudbinu, zar ne bi bilo bolje da se potrudite i raspitate se malo vise o monaskom zivotu i budete uz svog prijatelja kao podrska bez obzira koja odluka bila, na kraju krajeva ako krene stopama mnogih monaha procice kroz period iskusenickog zivota gde ce pokusati da nadje odgovore na sve svoje strepnje i strahove, nacice smirenje koje moze biti i povratak u zivot mirjana, a ne monaha. Ne razumem zasto smatrate da je razmisljanje vaseg prijatelja psiholoski moment? Oni koji veruju shvatice da je zapravo divno sto zeli da se priblizi vise Bogu pa mozda je za to rodjen, na kraju bice volja Bozija. Budite uz njega bez obzira na odluku tako cete ga na kraju najbolje razumeti.