ImagePoštovani, drago mi je da ovako nešto postoji i nadam se da ćete mi bar malo pomoći. Svesna sam da imam psiholoških problema, ali ne znam kako da ih se rešim. Prošle godine sam išla kod psihologa, ali samo na par razgovora jer nisam mogla više da plaćam privatno, a u našim državnim službama samo ti kažu "dobro ti je, nije to ništa", tako da se vrtim u krug, a psihički mi je sve gore i gore. Naime, pre desetak godina sam počela sa opsesivno-kompulzivnim radnjama i one su se sve vremenom sve više razvijale. Sve to me užasno opterećuje, neke sam uspela da otklonim, ali ima ih jos dosta. Osim toga, opsedaju me kojekakve glupave misli, paranoje koje mi ne daju da normalno funkcionišem. Prosto mi je neverovatno da u mom mozgu ne može da se pojavi nijedna lepa misao. Kad pomislim na budućnost ne vidim ništa lepo i onda me uhvati panika, počnem da se tresem, sulude misli postaju sve gore i gore i upadam u stanje iz kog ne znam kako da se izvučem. Pokušavala sam sa čajevima za smirenje koji su mi samo malo pomogli u početku, čak sam pila i Persen, ali ne redovno, a sada pijem neke tablete Yang eliksir koje su isto za smirenje, ali nema neke vajde. Mene zanima da li postoji bilo kakav način da se vratim u normalu, i ako mislite da ima, molim Vas da mi odgovorite ako sam se obratila na pravu adresu. Zaista mi je hitno potrebna pomoć jer se bojim da totalno ne poludim. Unapred zahvalna.

Biljana

ImageOpsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) je poremećaj koji po savremenim klasifikacijama spada u grupu anksioznih poremećaja (neuroza). Osnova OKP su ponavljajuće opsesivne misli i/ili kompulzivne (prisilne) radnje te intenzivan osećaj anksioznosti. OKP može se lečiti psihoterapijom kao i adekvatnim lekovima. Ljudi sa OKP su sasvim svesni da nema nikakve logike u tome što oni rade, ali ako ne ostvare svoje prisilne radnje javlja im se jak osećaj straha, uznemirenosti, uzbuđenosti, imaju osećaj da će se nešto loše dogoditi. Važno je naglasiti da te radnje nemaju svrhu rešavanja konkretnih problema niti doživljavanja zadovoljstva. Najčešće su to radnje brojenja, prebrojavanja, pranja ruku, proveravanja brave, ponavljanje određenih reči i slično. Neki kažu da OKP mogu izazvati iskustva iz detinjstva, možda u kombinaciji s genetskom predispozicijom. Ali, bez obzira na uzrok, jedna stvar je jasna: nema koristi jednostavno reći osobama koje pate od OKP-a da prestanu nešto prati ili da prestanu nešto proveravati. Ne radi se tu samo o snazi volje. Pokazalo se da mnogima koriste lekovi, međutim lekovi pacijenta mogu samo da smire, relaksiraju, ali ne i da uklone glavni problem koji ima duboke korene. Jedan drugi pristup sastoji se u tome da se pacijent dovede u situaciju od koje strahuje te da se zatim spreči uobičajena reakcija. Na primer, osobu koju muči navika pranja, prisilila bi se da drži u rukama nešto prljavo, a zatim joj se ne bi dalo da to opere. Naravno, takvom se metodom niko ne može izlečiti preko noći. Ali, neki smatraju da ona, propraćena upornošću, može doneti olakšanje. Naš savet je adekvatna psihoterapija bilo u privatnim bilo u državnim ustanovama ili lekovi koje će Vam prepisati psihijatar ukoliko se odlučite na taj korak. Samo, nemojte predugo čekati pošto simptomi kod OKP uz adekvatnu terapiju mogu dovesti do značajnog ili umerenog poboljšanja, ali svakako i do pogoršanja. Nemojte misliti da ste drugačiji od drugih ili da možda gubite zdrav razum. "Izuzmu li se njihovi specifični strahovi", piše dr. Lee Baer, "ljudi koji boluju od OKP-a i dalje imaju vezu sa stvarnošću u svim drugim aspektima svog života".